Ljudi iza ulja

Industrija maslinovog ulja ima problem s radnom snagom. U velikoj proizvodnji diljem Sredozemlja ljudi koji beru plod često su među najslabije plaćenim i najmanje vidljivim sudionicima u opskrbnom lancu. Mi o tome razmišljamo. Smatramo da je to važno. I nešto poduzimamo u vezi s time — ne zato što dobro zvuči, nego zato što je to jedini način na koji smo spremni poslovati.

Zajednica koja se vraća.

Većinu naših dnevnih radnika nalazimo onako kako se to oduvijek činilo u malim zajednicama — od usta do usta. Oni koji su već radili na berbi kažu ljudima koje poznaju. Ekipa se gradi s vremenom. Nema agencije, nema posrednika, nema nikoga tko uzima proviziju. Samo ljudi koji poznaju posao, poznaju obitelj i odaberu se vratiti.

Fabio Moscarda.

Iza beračke ekipe stoji Fabio Moscarda — Dinin mlađi brat i osoba koja čini da logistika berbe uistinu funkcionira. Prije nego što berači svako jutro stignu, Fabio je već razastro mreže. Kad opremi treba pažnja, Fabio je popravlja. Kad baterije berača treba puniti preko noći da budu spremne u zoru, to radi Fabio. Čarobnjak za mehaniku i tehniku, tijekom sezone berbe neumoran kao i bilo tko u ekipi, čiji doprinos Taroncu traje cijelu godinu, a ne samo u listopadu.

Dajemo prednost hrvatskim radnicima — kad ih možemo dobiti.

Naša je sklonost uvijek raditi s lokalnim hrvatskim beračima iz okolice. Poteškoća je u trenutku. Berba maslina pada u listopad, baš na kraju istarske turističke sezone — a lokalna radna snaga prethodna je četiri mjeseca neumorno radila u hotelima, restoranima, na brodovima i u barovima kako bi jedna od najposjećenijih regija Hrvatske funkcionirala. Kad masline dozru, većina njih uživa u itekako zasluženom odmoru, a mi im to nipošto ne bismo zamjerili. Kad su lokalni radnici dostupni i voljni, uvijek ih rado primamo. Kad nisu, posve razumijemo.

Radnici iz Nepala, Bangladeša, Indonezije i Filipina — koji biraju biti ovdje.

Tik izvan Galižane, nedaleko od Taronca, nalazi se malo industrijsko područje s pogonima koji zapošljavaju radnike migrante — uglavnom iz Nepala, Bangladeša, Indonezije i Filipina. Ti su radnici ovdje zakonito, smješteni u pristojnom smještaju u blizini i dobro tretirani od svojih poslodavaca. Za rad u tvornici zarađuju zakonsku minimalnu plaću, koja je po hrvatskim mjerilima poštena plaća.

Tijekom berbe — tjedan do deset dana svakog listopada — neki od njih tiho uzmu nekoliko dana slobodno kako bi umjesto toga došli raditi s nama. Razloge nije teško razumjeti. Težak je to fizički posao, ali na otvorenome, u jednom od najljepših radnih krajolika Istre, s ekipom koja je uistinu dobro društvo. Tatjana svaki dan kuha ručak — pravu istarsku hranu, od nule. Na kraju dana ima hladnog piva. A dnevnica je osjetno viša od minimalne plaće.

Nitko ne regrutira ranjive ljude niti iskorištava neravnotežu moći. To su radnici sa stabilnim zaposlenjem koji biraju, na nekoliko dana godišnje, raditi nešto drukčije — jer su uvjeti bolji, plaća je bolja, a posao, premda teži za tijelo, drukčije se doživljava kad ga obavljaš u masliniku pod listopadskim suncem.

Isto ulje koje ide u bocu ide i na stol za ručak.

Ta je rečenica na etiketi jer je prostor na boci ograničen, a te riječi nose najveću težinu. To je obveza, a ne tvrdnja. Ljudi koji su ubrali vaše ulje pošteno su plaćeni za vješt posao. Smatramo da to vrijedi reći jasno i vrijedi zapamtiti kad otvorite bocu.

Naša berba kombinira ručno branje i električne berače na bateriju — alate niskog zahvata koji produžuju doseg ruke bez nagnječenja ploda ili oštećenja stabla. Duh etikete je točan: svaka je maslina ubrana s pažnjom, od ekipe plaćene iznad minimalne plaće.

Kako se vodi berba, ukratko.